Vi ste moji ljudi!

Tako nam je rekao Petar jednog dana. Tiho, iskreno, s puno značenja u toj jednoj rečenici.

Kada je došao u Dnevni centar, imao je devet godina. Mali dječak sa velikim teretom – razvod roditelja, udaljenost od oca, majka koja se danonoćno borila da obezbijedi osnovno, i okruženje koje za Petra tada nije imalo dovoljno razumijevanja. Izbačen iz produženog boravka zbog fizičke agresije prema drugoj djeci. Jer se nije znao drugačije braniti. Odsječen, neshvaćen, povučen.

Tako je započeo jedan od onih procesa koji ne počinju spektakularno, već tihim dolascima i prostorom gdje niko ne odustaje.

Dnevni centar - mjesto gdje se može pogriješiti i naučiti

Izvor: Arhiv Nove generacije

U početku, Petar je bio povučen i teško je ulazio u odnose.

Prvi put sam se pojavio u Dnevnom centru 19.2.2014. U početku nisam se uklopio, ali osoblje je bilo ljubazno prema meni.

Znali smo da prvo moramo da izgradimo sigurnost.

U Dnevnom centru nije bio ocjenjivan. Imao je prostora da pogriješi, da proba ponovo, da uči u svom tempu. I vrlo brzo je i Petru postalo važno da bude tu.

Iako je živio u selu na 20ak kilometara od Banjaluke, u maloj kući od 25 kvadrata, koju je njegova mama sama izgradila za njih dvoje, u Dnevni centar se vraćao svakog dana. Ovdje je osjećao da ima nekoga. Da pripada.

Izvor: Arhiv Nove generacije

Prvi uspjesi u školi

Petar je imao velike teškoće u učenju – nije dobro čitao ni pisao, a domaći zadaci su često izazivali bijes i frustraciju. Stručni tim je strpljivo radio s njim – zajednički su dešifrovali njegov rukopis, učili kroz igre, skraćene tekstove, zadatke podijeljene na male korake. Dan po dan, aktivnost po aktivnost, učionica je prestala biti prostor prijetnje i postala prostor radoznalosti.

Izvor: Arhiv Nove generacije

Trud je počeo donositi rezultate i svaki mali uspjeh dočekivan je s podrškom, a ne pritiskom. Uključivao se u zadatke, sve češće tražio dodatna pojašnjenja, ostajao duže kad bi nešto želio završiti i vremenom uspio nadoknaditi gradivo za kojim je ranije zaostajao.

Petar je napredovao od dječaka koji sa devet godina nije znao dobro da čita i piše do odličnog uspjeha u školi.

Nova interesovanja: šah i radionice u Dnevnom centru

Kako je napredovao u učenju, otvarao se i prema drugim sadržajima. Posebno je zavolio šah – aktivnost koju je u Centar donio volonter, šahovski sudija. Nismo ni slutili da će upravo Petar i njegov drugar biti ti koji će početi ići na šahovske turnire.

Izvor: Arhiv Nove generacije

Šah mu je donio nešto novo: koncentraciju, disciplinu, vjeru da može da uspije. Zavolio je i radionice – prostor gdje se učilo o emocijama, komunikaciji, saradnji. Naučio je kako da izrazi tugu, bijes, radost. Kako da kaže "ne", "molim te", i "hvala".

Izvor: Arhiv Nove generacije

Od učesnika do voditelja

Petrovo samopouzdanje raslo je zajedno s njegovim znanjem. Počeo je preuzimati više odgovornosti: pomagao je mlađima, učestvovao u osmišljavanju aktivnosti i postao jedan od najsamostalnijih korisnika Centra. Njegovo uključivanje nije bilo formalno – bilo je iskreno i postepeno. Kroz posebno prilagođene edukacije koje su mu pripremali stručni radnici, učio je kako se vodi radionica, kako se komunicira jasno i s poštovanjem, kako se grupa motiviše. Tokom godina, prerastao je iz učesnika u nekog ko aktivnosti vodi: samostalno priprema i realizuje radionice za mlađu djecu, vodi šahovske sekcije i uvijek je spreman stati iza svakog pravila koje zajedno stvaramo.

Izvor: Arhiv Nove generacije

Lider među djecom

Toliko je napredovao da je jednog dana izabran za predsjednika Savjeta djece Dnevnog centra. Njegovi prijedlozi su bili konkretni i promišljeni, a njegovo prisustvo sigurnost drugoj djeci da mogu slobodno govoriti. To je bio znak povjerenja, priznanje da je postao uzor – neko ko objašnjava pravila novim korisnicima, pomaže im da se uklope i daje im primjer kako izgleda poštovanje i saradnja. Petar je postao lider. Autoritet među djecom. Neko kome se vjeruje.

Izvor: Arhiv Nove generacije

Petrova kampanja za ostanak u Dnevnom centru

Godine su prolazile i sa prvim koracima kroz srednju školu, došla je i nova misao. Petar je počeo da razmišlja o budućnosti – šta poslije 18. rođendana? Ako nastavi školovanje, da li će moći da ostane dio Dnevnog centra, da i dalje ima podršku koja mu znači?

Izvor: Arhiv Nove generacije

To nije bilo dječije pitanje. To je bio poziv – da ga ne pustimo. Da nastavimo biti njegovi ljudi.

I nije to bilo jedno pitanje izgovoreno u jednom trenutku, nego proces koji je trajao – razgovor po razgovor, komentar po komentar.

Petar je želio da ostane.

Njegova „mini kampanja“ prema stručnom timu bila je jasna: ako budem radio, trudio se i upišem fakultet, da li ćete biti tu i dalje?

Petar nas je naučio važnu stvar: da trenutak kada neko postane punoljetan ne znači da mu više ne treba podrška. Njegova hrabrost da izrazi potrebu, da pregovara, da ne ćuti – otvorila je novo poglavlje i za nas.

Program za djecu i mlade koji ostaju i kad napune 18

Upravo zahvaljujući Petrovom zalaganju, pokrenut je i poseban program podrške za mlade koji navrše 18 godina i više ne mogu formalno koristiti Dnevni centar. Program koji postoji danas, jer je jedno dijete znalo da pita. 

Izvor: Arhiv Nove generacije

Održao je odličan uspjeh tokom cijele srednje škole. A onda – upisao fakultet. Jedan je od prvih koji je iz Dnevnog centra zakoračio u visoko obrazovanje. I dalje je uz nas. Ponekad je to razgovor kada sve izgleda previše, ponekad pomoć oko studentskih obaveza, a ponekad samo prostor gdje zna da je dobrodošao, baš takav kakav jeste.

I dan danas sam tu nakon 9 godina i mogu ovo komotno proglasiti mjestom gdje se osjećam najkomotnije i najsrećnije. Volim sve svoje ljude i jako sam im zahvalan na svemu što su uradili za mene i čemu su me naučili.

Mi to zovemo sigurnost.

Petar to zove – svojim ljudima.

Izvor: Arhiv Nove generacije

I vi možete biti dio njegove priče

Petar je samo jedno ime među stotinama djece i mladih koji svakodnevno dolaze u naš Dnevni centar, Savjetovalište ili zovu Plavi telefon. Svako dijete ima svoju priču. Neke još nisu ni izgovorene. Ali ono što im svima treba – jeste neko ko će ih čuti. Podržati. Vjerovati u njih.

Zato smo tu. I zato vas trebamo.

Podržite naše usluge. Pomozite da nijedno dijete ne ostane bez svojih ljudi.

👉 Posjetite Štit nove generacije i saznajte kako možete da donirate.

*Napomena: Imena djece u tekstu su izmjenjena kako bismo osigurali zaštitu njihovog identiteta